Unknown Partisan woman

Original title: Nepoznata partizanka
Sculpture, action in public space, photo and video documentation
2016-17

Video recording: Nardina Zubanović, Armina Pilav, Igor Šakić

Sound recording: Ilvana Dizdarević
Video editing: Adela Jušić

Photo: Haris Sahačić, Lana Bašić and Almin Zrno
Sculpture assistance: Emir Kapetanović
Special thanks to  Andreja Dugandžić, Danijela Dugandžić, Boriša Mraović, Jasmina Prolić, Edin Jušić, Pierre Courtin,  Armin Krđević, and Danko.

adela 7

Video documentation of illegal action that took place on March 8, 2016 in Sarajevo.

After the World War 2 in Yugoslavia, Partisans whose names were not known were buried under the gravestone that instead of a name had words Unknown Partisan, or Unknown Partisan woman engraved. Artist created a replica of such gravestone with words: Unknown Partisan woman and put it in the park in the center of Sarajevo, near  other historically important sites, such as a place where Franz Ferdinand was killed, City hall etc.,  and across the building where notorious Beledija jail was, where many woman Antifascists were held prisoners and tortured during the war.  After almost a year, no city authorities or media gave attention to the gravestone. It is still on the same spot.

Still images

Video dokumentacija ilegalne akcije, izvedene 8. marta, 2016. godine u Sarajevu.

Po završetku Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, nepoznati partizani/ke sahranjivani su ispod nadgrobnih ploča na kojima je, umjesto imena, pisalo Nepoznati partizan ili Nepoznata partizanka. Umjetnica je napravila repliku ovakve nadgrobne ploče sa natpisom «Nepoznata partizanka» i postavila je u park u centru Sarajeva, blizu drugih istorijskih znamenitosti, kao što su npr. mjesto na kojem je ubijen Franz Ferdinand, Gradska vijećnica itd.,  te nasuprot zloglasnog Beledija zatvora u kojem su bile zatočene i mučene mnoge antifašistkinje za vrijeme Drugog svjetskog rata. Tačno godinu dana nakon ove ilegalne akcije ni mediji, ni gradske vlasti nisu obratili pozornost na ovu nadgrobnu ploču. Još uvijek se nalazi na istom mjestu.

Rad pokušava sa feminističkog diskursa problematizirati temu učešća žena u NOB-u i politike sjećanja.  Naziv je inspirisan i radom Lydie Sklevicky, koja, kada analizira reprezentaciju uloge žena u Drugom svjetskom ratu u Jugoslaviji i istoriji prije rata,  ukazuje na to, da ono što ostaje u nasljeđe, ono što ostaje zapisano za buduće generacije nisu reprezentacije žena koje su imale važnu ulogu u istoriji, već idealizirane, alegorijske ženske figure. Kakva je to retorika i simbolizam koji je trebalo kreirati da bi se predstavila uloga i doprinos žena partizanskom pokretu u Jugoslaviji koji je bio presedan u ženskoj istoriji, ne samo Jugoslavije, već cijelog svijeta u vrijeme rata?  Nova Jugoslavija je riješila ovaj zadatak tako što je kroz poeziju, prozu, istorijske knjige, spomenike itd. naše heroine predstavila nadrealno, pa se o njima piše i govori kao o nadnaravnim bićima koja pjevaju neposredno pred streljanje dok same sebi kopaju grobnu raku, a u njih su uperene puške okupatora. One tako više nisu obične žene, pa se sa njima druge žene teško mogu poistovijetiti. Smatram da nam je na ovaj način opet otrgnut,  otet, oduzet, jedan važan dio našeg emancipatorskog nasljeđa i istorije. Rad želi skrenuti pažnju na to na koje načine se (re) kreiraju politike sjećanja kad je riječ o ženskoj istoriji ovog doba.

 

See more photos on Google+