O sveopćoj entropiji značenja

Tijekom ljetnih se mjeseci mnogo događaja iz područja umjetnosti i kulture “seli” na obalu i otoke, a jedan od dugovječnijih godišnjih događanja je i Almissa Open Art festival, kojeg već devet godina organizira i vodi umjetnik Vice Tomasović. Ove je godine festival, čija je misija dovođenje najrecentnijih kulturno-umjetničkih praksi u Omiš, održan od 9. do 14. kolovoza na javnim gradskim prostorima, utvrdi Mirabeli i Muzeju Grada Omiša.

Ovogodišnje festivalsko izdanje nosilo je kustoski potpis Siniše Labrovića, koji se pri koncipiranju teme festivala pozvao na “dolazak ‘post-činjeničnog’ vremena u kojemu istina i fakti uzmiču pred emocijama, uvjerenjima i retoričkim kreacijama u svrhu ostvarenja raznih probitaka”. Krovna tema sažeta je u naslovu Začepi, molim te!, čije značenje Labrović tumači kao zapovijed moćnih i time kao cenzuru, a s druge strane kao molbu svima nama da u vrijeme entropije značenja i urušavanja važnosti sadržaja, ponekad zašutimo. Kako je bilo ove godine na Almissi, pročitajte u nastavku!

 

*Almissa Open Art festival 2018. / foto: Rino Efendić

Festival je otvoren izložbom fotografija Antuna Maračića Ispražnjeni Ispražnjeni okviri – Iščezli sadržaji, 1991.-1994. / 1991.-2017. Godine 1994., te ponovno 2017., Antun Maračić je natpisnim pločicama apropirao dvadesetak praznih okvira oglasnih ploča zaostalih na pročeljima zgrada širom Zagreba. Prazni okviri koje je obilježio upućuju na opće stanje u društvu, na odlazak ljudi, na nestanak djelatnosti, na odsutnost vrijednosti…  Uokvirujući fotografije obilježenih okvira i ploha, izvedena je galerijska inačicu rada. Pločica koja je sada stavljena na okvir uključuje i konkretnu adresu na kojoj je rad realiziran. Na izložbi je dokumentiran i čin neznanog aktivista koji s izuzetnom  pedantnošću obišao sve navedene adrese i bez izuzetka, koristeći adekvatan alat, izvršio ‘terminaciju’ svih apliciranih pločica.

 

*Antun Maračić / foto: Rino Efendić

Performerski dio Almissa festivala započeo je dvosatnim performansom Gledanje slike Dina Bićanića. U najprometnijem dijelu Omiša, na Trgu Svetog Mihovila, Dino je dokoličario zagledan u ljepotu horizonta, slavni dalmatinski rez u kojem se spajaju zemlja i more, dok i sunce nije otišlo u sjenu. Umjetnik je izjavio da je ugodno iznenađen podrškom i odazivom na njegov performans jer su se mnogi zaustavljali ne bi li s njime podijelili pogled u ljepotu, a zajedničko dvosatno kontempliranje završilo je gromkim pljeskom za Dina.

  
*Rad Dina Bićanića / foto: Rino Efendić

Druga večer je završila projekcijom dokumentarnog filma Gorana Devića Buffet Željezara. “To je velik, važan, istovremeno potresan i duhovit, majstorski režiran i politički iznimno aktualan film koji predstavlja punokrvan testament hrvatske stvarnosti”, stoji u obrazloženju ovogodišnjeg Grand Prixa Dana Hrvatskog filma. Omiška publika s uzbuđenjem je gledala duge statične kadrove kojima je Dević dokumentirao posljednjih šest dana rada kafića na sisačkom autobusnom kolodvoru, pored željezare koja je nekoć bila jedna od najvećih u Istočnoj Europi. Film prati kavanske razgovore vlasnika, Erne i Dževada s  rijetkim gostima kafića, bivšim radnicima tvornice, šoferima, penzionerima i alkoholičarima, prije konačnog zatvaranja ugostiteljskog objekta. Glavna je tema razgovora odlazak u Njemačku – novi raj na zemlji za pripadnike nekadašnje socijalističke radne klase.

Treću večer festivala Dino Bićanić nastavio je s performansom Gledanjem slike, na istom mjestu u drugo vrijeme, nakon čega je Ana Kuzmanić projicirala rečenice koje je prikupila od stanovnika Omiša tijekom istraživanja njihovih iskustava i mišljenja o suvremenom turizmu. Rad je izveden kao video projekcija na stepenicama koje vode do utvrde Mirabele, najmarkantnijeg znaka grada. “It is all about the stars” jedna je od rečenica koje se izmjenjuju na stepenicama, a koje istodobno imaju i romantični potencijal kontempliranja o zvijezdama, ali i surovu procjeniteljsku kvalifikaciju kvalitete nečije usluge.

 

 
*Rad Ane Kuzmanić / foto: Rino Efendić

Program je završen dvokanalnom video instalacijom Cigani i Psi Zorana Todorovića. Od nastanka, 2007. godine rad je izazvao niz polemika, komentara kao i teorijskih rasprava i analiza. Vizualni sadržaj realiziran je s puno šuma i nejasnoća, tako da ne pruža previše informacija o događaju koji je snimljen, pa je naslov iznimno važan dio rada jer bi trebao kod publike proizvesti značenjski okvir u kojemu će iščitati vizualni sadržaj. Snimke su nastale tako da su mladi Romi koji prose i psi lutalice oko vrata nosili kamere koje su bilježile okolinu i događaje tijekom njihova kretanja.

*Projekcija filma “Cigani i psi” Z. Todorovića / foto: Rino Efendić

Četvrta večer Almisse započela je performansom Emisija Vlaste Žanić. Zalijepivši na haljinu deset radio prijemnika i namjestivši ih na deset različitih svjetskih radio postaja prošetala je glavnom ulicom omiškog Starog grada i izazvala pozornost i čuđenje kod turista, a odobravanje kod domaće publike. Na pitanje gostiju o čemu se radi konobarice, prodavači i mali poduzetnici upućeno su odgovarali: “It is performance, of course!”. Već postojećoj živoj post-babilonskoj množini jezika koja se čuje na svakom Omiškom kantunu, umjetnica je priključila svojih desetak pridonoseći tako uvažanju međusobnih nerazumljivosti i radosti privremenih zajedništava.

*Vlasta Žanić izvodi rad “Emisija” / foto: Rino Efendić

Ana Kuzmanić izvela je treći dio svoje video lamentacije kolažirane od prethodno prikupljenih mišljenja Omišana o turizmu. Njihovim riječima: “I remember when I was a small kid / I thought this was the centre of the world. / Not much of that left.”, žalost za vremenima dječje i predturističke nevinosti, nisu ustuknuli izraziti perfektnim “latinskim”.

Večer je završila performansom Two wrongs make one right Gabriele Mateescu i Marine Opreae, mladih umjetnica iz Bukurešta. U potpuno zamračenoj prostoriji u Gradskom muzeju Omiš uvodili su grupe od sedam posjetitelja koji su sjedili u sredini prostorije. Glas koji dolazi iz zvučnika reproducirao je izjave o prirodi umjetnosti važnih svjetskih umjetnika koji su imali dovoljno samopouzdanja da definiraju umjetnost. Umjetnica koja se u igri složila s izjavom uzvikujući “Istina” palila je šibicu, dok bi je druga umjetnica, uzvikujući” laž!” lovila i gasila šibicu, vračajući publiku u izvorni mrak nediferenciranog jedinstva.

Almissa u Omišu proteklih devet godina prošla put od festivala čiji događaji su bili prihvaćani od dijela publike sa sumnjom nerazumijevanjem i sprdnjom, a ponekad i odbijanjem, do toga da suvremenu umjetnost stanovnici prihvaćaju kao dio identiteta grada, pa spremno objašnjavaju gostima da ono što upravo gledaju se zove video instalacija ili performans. Na ovogodišnjoj Almissi dogodio se poseban pomak između publike i izvođača jer je prvi put gledatelj postao izvođač performansa. Nediljko Baškarad, u Omišu poznat kao Neno Tanc, u razmjeni mišljenja u kafiću, kada se neformalno evaluirao program festivala, doveo je u pitanje i smisao i fizičku zahtjevnost performansa Gledanje slike Dina Bićanića izjavivši da bi i on sam s lakoćom dva sata gledao i kontemplirao sliku. Organizatori festivala spremno su mu izašli u susret i dogovoren je dvosatni termin.

 
*Neno Tanc izvodi performans “Gledanje slike Dina Bićanića”. / foto: Rino Efendić

Nediljko je zadržao koncentraciju prvih deset minuta nakon čega je shvatio svu zahtjevnost suvremene izvedbene umjetnosti. Besadržajnost i praznina slika gledatelju vraća njegov pogled, pa je ono s čime se gledatelj suočava, nije “sadržaj umjetnosti” već sam gledatelj. U slici se suočava sam sa sobom. Zato je hrabrom Nediljku uskoro trebala asistencija prijatelja Boba koji ga je opskrbljivao pićem i duhanom, a Nediljko se zabavljao ljuljajući sliku, podižući je u horizontalni položaj i brojanjem točkica u strukturi slike, nabrojavši ih 167 u jednoj horizontalnoj liniji. Velika kriza koja je prijetila odustajanjem dogodila se nakon sat i petnaest minuta, ali je tada Nediljko u slici otkrio vlastitu asocijaciju s pjesmama Olivera Dragojevića, pa je do kraja performansa pjevušio hitove”Galeb i ja” i “Trag u beskraju”. Pronašavši oslonac u Oliveru, Nediljko je izdržao do kraja i postao autor, čime je do kraja izbrisana granica između publike koja je do sada samo konzumirala ili dijelom participirala u umjetničkim izvedbama, već je postala autor i umjetnik. Nediljko Baškarad ostat će zlatnim slovima upisan u povijest Almisse!

Žarko Aleksić realizirao je djelo koje tematizira različite aspekte jezika. U vremenu kognitivnog kapitalizma gdje se mentalni produkti u vidu znanja kroz  ideološku indoktrinaciju “prodaju” kao roba, zapadni mediji otkrivaju “Post truth”,  kada sami počinju da gube primat nad narativom. Istina shvaćena kao korespondencija sa stvarnošću postoji jedino u jeziku koju Žarkov rad kroz različite aspekte jezika pokušava tretirati. Metodološki, rad je triptih sačinjen od videa, oglasa i performansa. Svaka cjelina ima zaseban naziv , pa tako video tematizira organ jezika kao organ mišljenja (jezični performansi), oglasi polijepljeni po oglasnim tablama u Omišu tretiraju iznajmljivanje čeonog režnja koji sluzi za izvršne funkcije. To je najkasnije evoluirani dio mozga i smatra se da nas baš on čini ljudima i razlikuje od ostalih primata. Posljednji dio, performans Why Don’t Apes Point?” (Zašto majmuni ne upiru prstom), inspiriran je antropološkim tekstom Michaela Tomasella. Umjetnik je u šetnji kroz Omiš nekoliko puta zaustavljao i pokazivao prstom prema mjestima koja su mu od dolaska u Omiš postali osobno važni, a publika je od ponuđenih fragmenata mogla konstruirati svoje priče.

*Rad Žarka Aleksića. / foto: Rino Efendić

Umjetnica Adela Jušić na dvosatnom performansu Čitanje: Oslobođenje (Reading: Liberation) čitala je bosansko-hercegovačke dnevne novine Oslobođenje, iz razdoblja 04. – 08. kolovoza 2005., odnosno perioda vojne akcije Oluja, u kojoj je sudjelovala i Armija BiH. Nedavna godišnjica ove vojne akcije bila je polazište za istraživanje teme, te je umjetnica došla u posjed originalnih primjeraka ovih novina i selektirala dijelove koji govore o hrvatskoj vojnoj akciji, ali i o već tad poodmakloj opsadi Sarajeva, najdužoj opsadi jednog  grada u modernoj povijesti, te ratnoj svakodnevici, stavljajući naglasak na goli život u glavnom gradu koji se odvija pod ekstremnim uvjetima gladi, beznađa, te neizvjesnosti. Koncept “post truth” te “fake news” su važni i u ovom performansu, jer umjetnica čita vijesti nakon 23 godine, te se ne bavi niti hrvatskom, niti srpskom perspektivom iz koje se danas uglavnom promatra, slavi ili kritizira Oluja, već iz perspektive BiH koja se nakon Oluje nalazi između upravo ove dvije vojne sile, te se mediji ratne BiH bave idejama podjele zemlje između Hrvatske i Srbije, Miloševića i Tuđmana i istovremeno se plaše nastanka islamske države, odnosno ne vide kraj ratu i sarajevskoj opsadi. Tijekom performansa umjetnica čita i one dijelove novina koji nas za čas izvuku iz svakodnevne internacionalne, etničke i religijske politike  i vrate u ono što je najstrašnija ratna zbilja, čitajući osmrtnice ili dajući nam podatke o humanitarnoj pomoći, broju ljudi koji se hrane u javnim kuhinjama, broju granata koje su pogodile civilna područja zemlje i slično.

*Adela Jušić izvodi rad “Čitanje: Oslobođenje” / foto: Rino Efendić

Ana Kuzmanić prikazala je i posljednji dio video instalacije koja je tematizirala opservaciju Omišana o životu u vremenu turizma, a posljednje večeri festivala u Gradskom muzeju Omiš prikazana su dva video rada i jedan dokumentarni film. Rino Efendić prikazao je video Čudotvorna tvornica sinjska u kojemu sliku ispražnjenih i napuštenih prostora nekadašnje Tvornice konca Dalmatinka prati ispovijest dipl.ing. Snježane Librenjak, bivše zaposlenice koja se nostalgično prisjeća vremena rada u toj tvornici koja je hranila cijelu Cetinsku krajinu, a za radnice je predstavljala izvor sigurnosti, samopouzdanja i samostalnosti.

Dokumentarni film Biljane Tutorov Kada dođu svinje govori o Dragoslavi, učiteljici u mirovini, snažnoj osobi koja u Baškoj Palanci gradi svoj privatni arhiv svjedočanstava o povijesnim previranjima u Srbiji i bori se protiv političkih razočaranja kako bi unucima u nasljeđe ostavila nadu i ljubav. 

*Projekcija filma Biljane Tutorov / foto: Rino Efendić

Zadnji rad prikazan na festivalu bio je video libanonske umjetnice Mounire Al Solh Rawane’s song koji govori o vlastitoj frustraciji nemogučnošću da nađe pravi način kojim bi tematizirala višedesetljetni ratni konflikt u Libanonu i okolici, čime paradoksalno postiže da o svim neuralgičnim momentima recentne bliskoistočne povijesti budemo sažeto informirani.

Link to original article vizkultura

Advertisements

Shut up, please! – Almissa Open Art Festival

Curated by Siniša Labrović
August 09th – 15th
Omiš, Croatia

9.8.
/ 21 sat / Gradski muzej Omiš (City museum) / Antun Maračić (izložba / exhibition)

10.8.
/ 11 – 13 sati / Trg Svetog Mihovila / Dino Bićanić (performans / performance art)
/ 21 sat / Stari grad / Ana Kuzmanić (umjetnička intervencija / art intervention)
/ 22 sata / Borići / Goran Dević / (dokumentarni film / documentary film)

11.8.
/ 18. – 21 sat / Trg Svetog Mihovila / Dino Bićanić (performans / performance art)
/ 21 sat / Stari grad / Ana Kuzmanić (umjetnička intervencija / art intervention)
/ 22 sata / Borići / Zoran Todorović (video)
/23 sata / Borići / Mounira Al Sohl (video)

12.8.
/ 21 sat / Trg Svetog Mihovila / Vlasta Žanić (performans / performance art)
/ 21:30 sati / Stari grad / Ana Kuzmanić (umjetnička intervencija / art intervention)
/ 22 sata / Borići / Gabriela Mateescu & Marina Oprea (performans / performance art)

13.8.
/ 21 sat / Fošal / Žarko Aleksić (performans / performance art)
/ 21:30 sati / Stari grad / Ana Kuzmanić (umjetnička intervencija / art intervention)
/ 22 sata / Fošal / Adela Jušić (performans / performance art)

14.8.
/ 20 – 24 sata / Mirabela / Završno druženje (art talk) / Rino Efendić (video) / Biljana Tutorov (dokumentarni film / documentary film)

___________________________________________________

ZAČEPI, MOLIM TE! / SHUT UP, PLEASE! /
ALMISSA OPEN ART 2018 / post truth festival /

Oksfordski rječnik kao Međunarodnu riječ godine za 2016. proglasio je složenicu “post-truth”. Riječ bi se mogla prevesti kao “nakon-istine”, a ono “post”, ili “nakon”, ne označava vrijeme koje dolazi nakon nečega, nego prestanak važenja nekog koncepta, u ovom slučaju “istine”. Australski Macquarie rječnik kao riječ godine proglasio je “fake news” – “lažna vijest”, najviše zahvaljujući poplavi lažnih vijesti u Americi tijekom predsjedničkih izbora. U isto vrijeme u optjecaj je ušla i fraza “alternative truth” – “zamjenska istina”, najviše korištena od Donalda Trumpa i njegovih suradnika. Svi ti izrazi sugeriraju dolazak “post-činjeničnog” vremena u kojemu istina i fakti uzmiču pred emocijama, uvjerenjima i retoričkim kreacijama u svrhu ostvarenja raznih probitaka. Kao da se označitelj i označeno rastaju, a da li jednom zauvijek, to ćemo vidjeti. I kao da retorika ne treba više stvarnost kao svoju potvrdu, čak ne niti kao svoje ispunjenje, nego kao odraz koji samo podsjeća da je nekad davno postojala istina i realnost koje su bile nezavisne, utemeljujuće i provjerljive referentne točke. Jer vrijeme “alternativne istine” nije više vrijeme u kojima se možemo osloniti na razliku između istine i laži. Filozofsku najavu onoga što je sada grunulo imamo u radu francuskog filozofa Jeana Baudrillarda s njegovim tezama o hiperstvarnosti, simulakrumu i simulaciji, a simplificirano se radi o tezi da je medijska stvarnost zamijenila onu “pravu”. Također, novi mediji i tehnologije omogućili su gotovo svakome na zemlji da može iskazati svoju istinu, a što je možda rezultiralo time da se više nikoga, pa ni sebe, ne može čuti uslijed nastale buke. Na istu činjenicu nadovezuju se i podaci o sve većoj kontroli i manipulaciji kojoj smo podvrgnuti jer vladari i moćnici nikada nisu bili zainteresirani da se ona istinska alternativa čuje i zaživi u javnom prostoru. Pa se može reći da se danas krećemo između dva pola: zaglušujuće galame koju proizvodimo svi izvikujući svoju istinu i tišine cenzure koju proizvode moćni u brizi da se dobar glas ne čuje. Retorika i stvarnost, brbljanje i cenzura, istina i laž – i jezik kao mjesto u kojemu se i kojim se rečene razlike i istosti ostvaruju. Jezik kao mjesto susreta čovjeka i čovjeka, čovjeka i društva, čovjeka i prirode… Zato je možda dobro vrijeme da se sljedeća Almissa u Omišu dogodi pod naslovom “Začepi, molim te!”.

Link to FB event

Artist on Vacation

Since 2012, the Artist on Vacation project has gathered, hosted and presented to the public a number of internationally prestigious artists who create on the legacy of historical Avant-gardes, as well as artists who continue the practice of radical art and further develop its aesthetics. In the summer months, Poreč becomes a vacation spot for international artists. In collaboration with Valamar Riviera d.d., the Institute for the Research of Avant-Garde and Marinko Sudac Collection artists are invited to spend a week at an exclusive hotel and vacation on the beautiful Istrian peninsula.

The project was created by Marinko Sudac as an extension of the activities of the Museum of Avant-Garde, the Institute for the Research of Avant-Garde and Marinko Sudac Collection. It complements the Collection’s mission, and gives affirmation to the artists in the social, cultural and artistic contexts. The mission of the Artists on Vacation project is to show the various legacies of the original Avant-Garde movement that have developed in different countries and contexts.

The entire driving force behind our project is to present the participating artists to the Croatian public. The project is an effort to connect all the activities that aim to bring together the historical Avant-Gardes and present them to the public in a direct way, outside of an institutional environment. Artists get an opportunity to meet other artists, but also theorists, art historians, and museum professionals. This exchange of ideas and influences brings about personal and artistic developments and paves way to new collaborations and projects.  Every year, there is an exclusive one day exhibition organized during the Project.

The Artist on Vacation is a unique project because it does not put any requirements on the artist. We give artists an opportunity to spend their vacation in some of the best and most beautiful environments on the Adriatic coast. There, the artists can rest, swim, eat local Croatian food, explore the city and the Croatian culture and recharge their creative energy. Being exposed to such lovely environment and having the time to relax is often inspiring to artists, and many of our participating artists had decided to turn Poreč into their unofficial studio and create new art.

Each year, at the end of the Project, a grand exhibition of works created during the Artist on Vacation project, as well as a presentation of the participating artists is organized at the Museum of Contemporary Art Zagreb. The Artist on Vacation exhibition marks the start of a new exhibition season in Zagreb.

Also, a catalogue of a year’s project is produced. The catalogue contains all the information about the project, the participating artists, their stay at Poreč, their works etc. What is really interesting is that the catalogue is printed in over 100 000 copies. That makes our Artist on Vacation project catalogue the most printed museum catalogue in Croatia (and even the region).

Official Website 
Museum of AVANT-GARDE

An Artists Workshop: The artist in post conflict societies.

June 25th 2018
10am – 16.30pm
History Museum of Bosnia and Herzegovina, Sarajevo

It is being undertaken as part of Art and Reconciliation, an AHRC funded research project. ‘Art and Reconciliation: Conflict, Culture and Community’ is an innovative collaboration between  King’s College London, the London School of Economics and the University of the Arts in London that aims to improve our understanding of a major current and future global security challenge.

This day-long workshop will explore a number of questions about the social and political purpose of artistic production in post conflict societies, including:
• Do artists have a responsibility to create work that promotes notions of tolerance and reconciliation in the present?
• How can artists look back and critically re-interpret history in order to look forward and re-imagine a different future?
• How do artists deal with tension between producing work aimed at justice and producing work aimed at reconciliation?
Recent research into arts in the Western Balkans has noted a tendency of regional artists towards producing artworks that focus on the past and on the memorialisation of historical conflicts. The workshop will consider the role that art plays in creating dialogue and in making a space for alternative visions of the future.
The workshop will also include practical sessions for regional artists on grant writing and working with institutions, museums and galleries. This workshop will bring together regional artists, invited speakers and artists participating in the Reconciliations exhibition to be held at the Historical Museum in June 2018.

Image featured in this post – Adela Jušić, Silk lavender shirt, photo of the perfomance by Joakim Hanson, Galleri Gro, Jakobstad, Finland, 2015
More about this work here

The Sarajevo Storage

Collection of Pierre Courtin
June 14th – July 9th
Opening June 14th at 20.00
National Gallery of Bosnia and Herzegovina
Sarajevo

Started in 2001 in Paris, the Collection Pierre Courtin consists today of a bit more than 350 pieces representing the work of about 200 artists, young and established ones coming from Bosnia and Herzegovina, the Balkans and elsewhere. Half of this collection is currently stocked in Paris. Some extracts of the collection have been presented in Grenoble OUI art center in 2009, in Chicoutimi Bang art center in 2012 and on many occasions set at the Duplex100m2 Gallery.

The exhibition inside the National Gallery of Bosnia & Herzegovina in June 2018, « Sarajevo Storage – Collection Pierre Courtin » present art works and objets kept in the depot in Sarajevo and essentially presents the works obtained within these five last years spent in Sarajevo. There can be found works testifying an affiliation or particular attachment to Bosnian capital, contemporary local scene, and a strong link with a history of Duplex100m2.

The exhibition is supported by the Agnès b Fondation, the Superstrat N.G.O , the Warm Sarajevo festival, the French Institute in Sarajevo and the National Gallery of Bosnia & Herzegovina. Special thanks to Lucia Gigli, Jean-François Daoulas, Andrej Ðerković, Nina Knežević.

ART WORKS: Gordana Anđelić-Galić ; Martin Argyroglo ; Enki Bilal ; Eloïse Bollack ; Stéphane Bonjour ; Julien Boily ; Mathieu Boisadan ; Igor Bošnjak ; Kurt Van Brijs ; Lana Čmajčanin ; Lejla Čmajčanin ; Enrico Dagnino ; Dante Buu ; Baptiste Debombourg ; Andrej Ðerković ; diSTRUKTURA ; Elvis Dolić ; Goran Dragaš ; Dženat Dreković ; Alma Gačanin ; Ziyah Gafić ; Going Blind ; Jusuf Hadžifejzović ; Trio – Bojan Hadžihalilović & Dada Hadžihalilović ; Dženan Hadžihasanović ; Anur Hadžiomerspahić ; Nela Hasanbegović ; Ibro Hasanović ; Ivan Hrkaš ; Mak Hubjer ; Louis Jammes ; Taida Jašarević ; Kasja Jerlagić ; Sanjin Jukić ; Adela Jušić ; Andy Kania ; Šejla Kamerić ; Nina Komel ; Milomir Kovačević ; Aleksandra Nina Knežević ; Smirna Kulenović; Kosta Kulundžić ; MARS, Fred Landois ; Camille Laurelli ; Alexandre Leroy ; Irena Eden & Stijn Lernout ; Aleksandra Lopatić ; LPLT ; Miodrag Manojlović ; Mariane Marić ; Jim Marshall ; Karine Maussière ; Vladimir Miladinović ; Mladen Miljanović ; Radenko Milak ; Nicolas Mingasson ; Hector Morić ; Malcolm McClay ; Bruce Nauman ; Thomas Nolf ; Nika Oblak & Primoz Novak ; Damir Nikšić ; Edo Numankadić ; Emir Osmić ; Renata Papišta ; Daniel Premec ; Nihad Nino Pušija ; Damir Radović ; Lala Raščić ; Maja Ružnić ; Damir Šagolj ; Selma Selman ; Nebojša Šerić-Shoba ; Irena Sladoje ; Bojan Stojčić ; Alma Suljević ; Selman Trtovac ; Unknown Autor ; Roman Uranjek ; Mathieu Valade ; Edo Vejselović ; Jean-Luc Verna ; Moren Vogel ; Dragan Vojvodić; Nardina Zubanović ; Enes Zuljević

RELICS & OBJECTS & INDEFINABLES THINGS: Marina Abramović ; Saâdane Afif ; Alexis Argyroglo ; Ambrosia ; Andreas B ; Szombathy Bálint ; Basserode ; Taysir Batniji ; Viktor Bernik ; Joseph Beuys ; Christiana Biron ; Spartacus Chetwynd ; Daniel Clapp ; Clôde Coulpier ; Enrico Dagnino ; Stéphane Déplan ; Adela Jušić & Danijela Dugandžić ; David Cousinard & Sarah Fauguet ; Robert Filliou ; Gilbert & George ; Gaëlle Le Guillou ; Jusuf Hadžifejzović ; Zlatan Hadžifejzović ; Ibro Hasanović ; Jonathan Horowitz ; Kurt & Plasto ; Laura Kuusk ; Laibach ; Irena Eden & Stijn Lernout ; Camille Laurelli ; Hubert Marcelly ; Jonathan Monk ; Damir Nikšić ; NSK ; Eléonore Pano-Zavaroni ; Daniel Premec ; Damir Radović ; Gérard Rondeau ; Mathias Roth ; SCCA ; Richard Serra ; Andres Serrano ; Dario Smentisco ; Robert Smithson ; Dajan Spirić ; Selman Trtovac ; Unknown Author ; Ulay / Uwe Laysiepen ; Roman Uranjek ; Dahn Vô ; Milorad Vušanin Cujo; Yoko Ono

Link to FB event

33862412_10155687521727901_8328662273866334208_n

Image on the top: Adela Jušić, If needed, we are all soldiers, Book interventions, Sutjeska 1943-73, Photomonography, published by Monos, Belgrade, 1973, mixed media, series 1, 2017. Work is part of collection of Pierre Courtin.
More about this work here

 

Women‘s Antifascist Front – Kaja Kraner

In her work, Jušić has critically addressed the WAF heritage and its position; despite the fact that WAF was the largest women’s organization in SFRY and that, in the period of war mobilization, it received significant political support and promises to implement a process of systematically solving the issue of women’s inequality, life after the war quickly returned back to its settled (patriarchal) ways and the question of “women’s rights” was (again) marginalized.

Link to catalog (English and Slovenian language) in PDF
Guestroom, Maribor, Slovenia
Publisher: Pekarna Magdalenske mreže Maribor
Editor: Lucija Smodiš
Print run: 135 copies
ISSN 2463-8587
December, 2017

Photo, Adela Jušić
More about this work here

 

Commission of Artwork for Art & Reconciliation: Conflict, Culture and Community

Bedtime Stories in collaboration with Lana Čmajčanin was commissioned for Art & Reconciliation: Conflict, Culture and Community research project, launched by History Museum of Bosnia Herzegovina, in collaboration with the University of Arts in London. The commission will be undertaken during the period February to May 2018, with the intention of exhibiting the final artwork in the Museum for public viewing from the end of June 2018. It will be exhibited in June at the Historical Museum of Bosnia Herzegovina at the end of June 2018, and in London in November/December 2018 as part of a larger exhibition of works from the whole Art and Reconciliation project.

Art and Reconciliation is an innovative and collaborative inter-disciplinary research project involving King’s College London (War Studies), the London School of Economics (Government) and the University of the Arts in London (London College of Communication) [Project Team] and non-academic collaborators in its design, production and delivery, commissioning artists in a variety of media to create and develop practices and artefacts.

More about Bedtime Stories
More about the call 

Modern And Contemporary Art In Sarajevo

THE SLIDER

Earlier this year in September, I spent many days in Sarajevo. Whilst exploring the city I made sure that I set aside a decent portion of time to investigate and discover some of the city’s art. The first place I visited was a cultural centre called the Bosniak Institute. When I visited one Saturday afternoon, there were not many visitors, which was a shame as it has so much to offer and the entrance fee is only a few KMs. One wing of the institute over a few floors consists of a permanent collection of paintings from different decades of the 20th century by Bosnian artists. There is a street painting of a corner of the historic Ottoman style Baščarsija district of the city dating back to 1920 by an artist called Doko Mazalić. Elsewhere there are two Expressionist style paintings from the mid 1950s by the artist Rizah Stetić…

View original post 3,790 more words