INTERVJU ZA VOX FEMINAE, Antonela Marušić

LINK NA CIJELI ČLANAK
POČNIMO S NAJAVOM TVOG SKORAŠNJEG NASTUPA NA VOXFEMINAE FESTIVALU, NA KOJEMU ĆEŠ IZVESTI PERFORMANS RADNOG NASLOVA “SVILENA KOŠULJA BOJE LAVANDE”. ŠTO SE KRIJE IZA TOG NAIZGLED LIRSKOG, ROMANTIČARSKOG NASLOVA?

Da, naziv zaista zvuči lirski, ali rad se bavi postratnom tematikom. Obzirom da je tema ovog festivala žene zločinke, ja sam se odlučila baviti Biljanom Plavšić, bivšom predsjednicom Republike Srpske, optuženom od strane ICTY-a za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.  Nakon njenog priznanja krivice i pokajničke izjave, odbačene su tužbe za genocid i Plavšićka je osuđena na samo 11 godina zatvora te puštena ranije, nakon odsluživanja samo dvije trećine kazne u prilično dobrim uslovima švedskog zatvora.

Osim priznanja i pokajanja, njena reputacija prominentne naučnice, te činjenica da je žena, smatraju se razlozima za tako blagu kaznu. Tokom boravka u zatvoru objavila je obimne memoare u kojima je negirala svoje priznanje. Kao glavnim elementom performansa, služiću se tekstom prepiski sa suđenja, memoarima Biljane Plavšić, njenim izjavama za medije i drugim relevantnim materijalima do kojih sam došla tokom istraživanja ove teme. Rad je dobio naziv po citatu Slavenke Drakulić koji kaže: Pale green, lavender, fuchsia, and dark blue seem to beher favorite colors; a silk shirt under her jacket part of her uniform.*

Ta slika Biljane Plavšić u svilenoj košulji boje lavande i maskirnoj vojnoj jakni je zaista tačno ta koju imam u sjećanju iz njenog pojavljivanja na televizijskim emisijama koje sam tih ratnih godina kao dijete u rijetkim situacijama kada bi imali struju mogla gledati.

2d865b8886b51c2f02d9699ac07153db_L